U posljednjih 60-ak godina dogodile su se brojne promijene u transportnom sustavu. Ta promjene vrijedi za sve grane prometa kao što su pomorski, cestovni, željeznički, riječni, poštanski, zračni promet. Promjene su povezane sa svima elementima prometa, a posebice u tehnici i tehnologiji prometa. Interdisciplinarnost prometnih znanosti i prometnih aktivnosti stvorili su pretpostavke za optimalno funkcioniranje suvremenih transportnih sustava, gotovo zanemarujući prostorne udaljenosti. U ovom radu su opisane suvremene transportne tehnologije, način funkcioniranja transportnih tehnologija u prometu. Cilj rada je da se suvremenim transportnim sustavima posveti pozornost, posebice njihovima najvažnijim elementima: tehničkom, tehnološkom i organizacijskom, te proučiti važnost primjene kako bi se mogao osigurati nesmetan rad svakog od tih. Intermodalni transport predstavlja tehnologiju kojom se u prijevozu robe istodobno koriste dva suvremena i odgovarajuća transportna sredstva iz dviju različitih prometnih grana, pri čemu je prvo transportno sredstvo zajedno s teretom postalo teret za drugo transportno sredstvo iz druge prometne grane, s time da se transportni proces odvija najmanje između dviju država. Sam cestovni promet nije više u mogućnosti u tolikoj mjeri prevoziti. Zato se tu uključuju ostale grane prometa. U početku je razvoja tih tehnologija se uključio željeznički promet, na način da se roba prekrcavala u željeznička vagone, vozila do odredište i tamo se ponovno prekrcavala u prijevozna sredstva cestovnog prometa. No, mana toga je ta što je taj proces dugo trajao. Kasnije se uključio i pomorski promet, jer današnje potrebe zahtijevaju da se roba šalje vodnim putovima. To je najjeftinija grana prometa, ali i grana prometa koja može prevesti najviše tereta. Danas je moguće i prevesti tereta bez prekrcajnih radnji, bez da se teret prekrcava sa teretnog vozila ili vagona, već u brod idu sama prijevozna sredstva. Zato se su počele razvijati nove tehnologije koje bi ubrzale cjelokupni proces.