Autobus je putničko motorno vozilo koje služi za javni prijevoz većeg broja putnika u cestovnom prometu. To je javno cestovno putničko prijevozno sredstvo s gumenom oblogom na naplatcima kotača, koje se snagom vlastitoga, u načelu dizelskog motora kreće po cestovnoj i/ili uličnoj transportnoj mreži uz mogućnost prilagođavanja trenutno vladajućim eksploatacijskim uvjetima djelovanja unutar mješovitog prometa. Motorizirani cestovni promet jedno je od bitnih obilježja suvremene civilizacije. Autobusni transportni sustav predstavlja temeljni transportni sustav u sustavu javnoga gradskoga putničkog prijevoza. Sukladno bitnim obilježjima putničke potražnje na relacijama u gradskom prometu, posebno je značajna tehničko – tehnološka prilagođenost autobusa koji se koriste u procesu proizvodnje pojedine vrste transportne usluge. Učinkovitost toga sustava iznimno je značajna za funkcioniranje i razvitak gradova i velikih metropolitanskih područja, a u okviru toga posebno značajan doprinos ima autobusni transportni sustav. Znanost o prometu koristi tehnološko-tehnološka i znanstvene načela za funkcionalno projektiranje, planiranje, rad i upravljanje svim prometnim objektima za sve vrste prometa, kako bi se omogućio što sigurniji, udobniji, brži, pogodniji, ekonomičniji i ekološki prihvatljiviji prijevoz odnosno kretanje robe i ljudi. U ovome završnom radu pod naslovom Tehničko-tehnološke značajke prijevoznih sredstava u putničkome cestovnom prijevozu istraženi su i proučeni povijesni razvoj i tehničko-tehnološke značajke autobusa, tih suvremenih i vrlo značajnih prijevoznih sredstava bez kojih je postao skoro nezamisliv život, poglavito u prenapučenim urbanim sredinama. Analizirana su ta cestovna motorna vozila s njihovim tehničkim, tehnološkim i eksploatacijskim obilježjima i parametrima, kao i stupnju iskoristivosti prilikom prijevoza putnika. Rad je obrađen u sedam cjelina s uvodnim i zaključnim razmatranjima, izlaganjem tematike ,te odgovarajućem literaturem.