Temeljni cilj ovoga završnog rada jest istraţiti organizaciju javnog gradskog prometa u hrvatskim gradovima, posebice u gradu Šibeniku. Da bi se ostvario cilj istraţivanja i dokazala vaţnost javnog gradskom prometa u zadovoljavanju brojnih zahtjeva urbane mobilnosti uporabljene su brojne znanstvene metode od kojih se izdvajaju deskriptivna metoda, motoda kompilacije, metoda analize i sinteze te statistička metoda. Javni gradski promet u hrvatskim gradovima premda se susreće s brojnim problemima uspijeva na primjeren način odgovoriti zahtjevima urbane mobilnosti. Neki problemi, poput guţvi, stari su koliko i gradovi, dok su problemi parkiranja, gubitka javnoga prostora ili negitvnog utjecaja prometa na okoliš novijega datuma. U teorijskom dijelu ovoga rada istraţuju se i elaboriraju načini organiziranja javnog gradskog prometa u velikim hrvatskim gradovima Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, dok se u aplikativnom dijelu rada daje pregled konkretnih problema urbanog prometa i načina njihovog rješavanja na primjeru grada Šibenika. Rezultati istraţivanja predstavljaju dobre smjernice za efikasnije upravljanje prometom i u drugim hrvatskim gradovima slične veličine.