Pri planiranju osobnih financija, svaki se pojedinac najprije susreće s prva dva koraka pri izradi svoga financijskog plana, a to su planiranje osobnih financija i kontrola osobnih financija. U oba slučaja se ravna prema svojim zacrtanim financijskim ciljevima koji moraju biti dostižni, odnosno realni, mjerljivi, vremenski određeni te moraju djelovati motivirajuće na samog pojedinca. Da bi ostvario zamišljene financijske ciljeve, svaki pojedinac se u određenom životnom periodu mora odlučiti između štednje ili kupnje na kredit ( ukoliko mu je cilj npr. kupnja novog automobila, stana ili odlazak na putovanje u inozemstvo). Pri tomu, mora dobro razmotriti sve mogućnosti, ali i ostale promjenjive socio-demografske promjene koje mogu neočekivano dovesti do osobnog gubitka. Razni stručnjaci smatraju da bi svaki pojedinac trebao izdvajati 10 do 20% od svojih dohodaka kako bi izbjegao nepotrebne troškove kao što su nepovoljne kamatne stope kredita. Od svake bruto plaće koju pojedinac u svom životnom vijeku zaradi, određeni postotak se izdvaja u mirovinski fond gdje se pod međugeneracijskom solidarnošću isplaćuju mirovine aktualnim umirovljenicima (pri tomu mislimo na I. stup). Teorije životnog ciklusa utječu na faze upravljanja osobnim financijama i obrađuju tematiku utjecaja različitih financijskih implikatora na životni standard pojedinca.