Abstract | Hrvatski političar Ante Starčević rođen je 23. svibnja 1823. godine u Velikom Žitniku blizu
Gospića. Školovanje je započeo u Klancu, mjestu u Lici, a nastavio u Zagrebu, Senju i Pešti,
gdje doktorira filozofiju. Po povratku u Zagreb pridružuje se Ilirskom pokretu razočaran
politikom bečkih vlasti prema Hrvatskoj. Godine 1861. osniva Stranku prava, zajedno s
Eugenom Kvaternikom, kojega je upoznao za vrijeme zagrebačkoga studiranja. Iste godine
postaje bilježnik Riječke županije, a godinu dana kasnije i zastupnik u Hrvatskom saboru.
Tamo odlučno iznosi svoje stavove o neizbježnosti raskida Hrvatske s Austro - Ugarskom
monarhijom, jer je smatrao da njegova domovina neće imati budućnosti ako ne bude
samostalna. Eksplicitno je tražio da se hrvatski jezik zove hrvatskim, a ne ilirskim, kako su ga
zvali ostali pripadnici Narodnog preporoda. U Saboru je izrekao i znamenitu rečenicu: "Mi
hoćemo Hrvatsku u kojoj će vladati samo Bog i Hrvati!" Kao uvjereni legalist nije zazivao
samostalnost Hrvatske oružanom revolucijom, već je vjerovao da se to može ostvariti
demokratskim putem. Njegovo političko djelovanje imalo je i svoju cijenu, pa je 1863. osuđen
i zatvoren. Dvije godine kasnije ponovno je postao saborski zastupnik, okupljajući oko sebe
sve više onih koji su prihvaćali njegove političke ideje.
Kada je 1868. sklopljena Hrvatsko-ugarska nagodba, Starčević je instruirao svoje sljedbenike
napisavši "Naputak za pristaše Stranke prava", po kojemu su pravaši trebali djelovati.
Njegov prijatelj i najbliži suradnik Eugen Kvaternik je 1871., upravo zbog teškoga položaja
Hrvatske uzrokovanog sporazumom s Mađarima, podigao neuspješnu bunu u Rakovici koja je
završila pogibijom njenih pokretača. Iako Starčević nije znao za Kvaternikove planove
ponovno je zatvoren, nakon čega se odlučio povući i prekinuti javno političko djelovanje.
Izbivanje je trajalo sedam godina, sve do 1878., kada je još jednom izabran za saborskog
zastupnika.U idućih nekoliko godina Stranka je prava neprestano jačala i 1884. postala vodeći
politički čimbenik u Hrvatskoj. Tu poziciju ipak nije uspjela i službeno potvrditi zbog
izbornih makinacija vodećih ljudi Narodne stranke, a posebno tada aktualnog hrvatskog bana
Károlyja Khuena Hérderváryja. Iako je neformalno ostao vođa pravaša, svoje je mjesto nakon
1892. prepustio mlađim kolegama. Godine 1895. dolazi do raskola u Stranci, pa u već
poodmakloj dobi s Eugenom Kumičićem i Josipom Frankom osniva Čistu stranku prava.
Ante Starčević je, osim političara, bio i književnik koji se bavio poviješću, pisanjem drama i
pjesama, te filologijom, filozofijom i publicistikom. Zbog svega što je učinio za Hrvatsku i
hrvatski narod i danas se smatra Ocem domovine. Umro je u Zagrebu, 28. veljače 1896.
godine, a po osobnoj je želji pokopan u zagrebačkim Šestinama. |