Raskrižja su prometne površine na kojima se spajaju, razdvajaju, prepliću i križaju prometni tokovi cesta i ulica koje se priključuju ili presijecaju. Ona su najčešći element cestovne i ulične mreže. Kapacitet raskrižja je od velikog značaja jer on obično određuje kapacitet cijele gradske mreže cesta ili njenih pojedinih dijelova. Na raskrižjima se pojavljuju specifične radnje koje ne postoje na otvorenim dionicama cesta. To su: uplitanje, isplitanje i križanje. Stoga izboru tipa te oblikovanju raskrižja treba prethoditi detaljna analiza i usporedba alternativnih mogućnosti izvedbe. Osnovni kriteriji za izbor tipa raskrižja su: važnost cesta koje se spajaju, odnos prometnog opterećenja i propusne moći i sigurnost odvijanja prometnih tokova vozila, bicikala i pješaka. Na odabir oblika i tipa raskrižja utječu topografski uvjeti, utjecaj na okoliš, te fizička i ostala ograničenja. Raskrižja moraju biti oblikovana na način da zadovolje slijedeće kriterije: da su uočljiva, da su pregledna, da vozač s jednim pogledom može obuhvatiti cijelu površinu raskrižja i da je raskrižje što lakše prohodno. Ona moraju biti projektirana tako da vozačima omogući što jednostavnije uključivanje i isključivanje iz glavnog toka. Ovakva regulacija prometa se postiže s izgradnjom otoka, postavljanjem znakova prednosti i sporedne ceste, poljima za usmjeravanje prometa i ostalom horizontalnom, vertikalnom i svjetlosnom signalizacijom, te osiguranjem preglednosti uklanjanjem prepreka. Bolja preglednost se može postići projektiranjem malih uzdužnih nagiba u zoni raskrižja, pravokutnim spojem cesta, te izvođenjem smaknutih T raskrižja umjesto četverokrakih raskrižja. Dobro vođenje prometnih tokova postiže se izborom optimalnih širina voznih trakova, jasnom iscrtanom signalizacijom, oblikovanjem rubova, izborom optimalne geometrije raskrižja prilagođene gibanja vozila.