| Abstract | Schengenski sporazum stupio je na snagu 1995. godine otkada je započelo postupno ukidanje graničnih kontrola kako bi se promicalo nesmetano kretanje pojedinaca unutar regije. Originalno ga je prihvatilo pet država, a to su bile Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Nizozemska. Naknadno su se dodatne zemlje, poput Austrije, Danske, Finske, Grčke, Islanda, Italije, Norveške, Portugala, Španjolske, Švedske i drugih (uključujući i Republiku Hrvatsku), pridružile schengenskom području. Schengensko područje predstavlja kritično postignuće u priči o europskim integracijama, omogućavajući neograničeno kretanje ljudi, trgovinu i turizam, istovremeno rješavajući sigurnosna strahovanja. Unatoč raznim poteškoćama, Schengensko područje ostaje ključni element Europske unije, potičući gospodarski rast i kulturnu razmjenu među državama sudionicama. |
| Abstract (english) | The Schengen Agreement entered into force in 1995, when the gradual abolition of border controls began to promote the unhindered movement of individuals within the region. It was originally accepted by five countries, namely Belgium, France, Germany, Luxembourg and the Netherlands Subsequently, additional countries, such as Austria, Denmark, Finland, Greece, Iceland, Italy, Norway, Portugal, Spain, Sweden, and others (including the Republic of Croatia), joined the Schengen area. The Schengen area represents a critical achievement in the story of European integration, enabling the unrestricted movement of people, trade, and tourism, while addressing security concerns. Despite various difficulties, the Schengen area remains a key element of the European Union, encouraging economic growth and cultural exchange among participating states. |
