Štrajkovi su oblik organizacije rada s ciljem borbe za bolje uvjete rada i financijske beneficije. Sindikati su aktivni dionici u organizaciji borbe za radnička prava i u pregovorima s poslodavcima kako bi se postigli ovi ciljevi. Štrajkovi su alat kojim se poslodavci upozoravaju na potrebu ispunjenja radničkih zahtjeva, ali se koriste samo kao posljednje sredstvo nakon što su isprobane sve druge mogućnosti. Zakon o radu u Republici Hrvatskoj regulira organiziranje štrajkova i rješavanje radnih sporova. Sindikati moraju ispuniti posebne zahtjeve i proći kroz proces mirenja prije štrajka. Mirenje je obvezno posredovanje koje se mora dogoditi prije štrajka, a ako je uspješno, dovodi do provedivog sporazuma između zaposlenika i poslodavca. Dodatno, radni sporovi se mogu rješavati arbitražom. Poslodavci mogu odlučiti isključiti radnike tijekom štrajka, što može dovesti do gubitka plaće. Zakonom su propisane smjernice za obustavu rada tijekom štrajka, a posebnim zakonima uređeni su štrajkovi koji imaju značajan utjecaj na javni interes. Zakonodavac ističe da zaposlenici mogu štrajkati sve dok slijede pravila, sporazume i sindikalne protokole. Pridruživanje štrajku nije obavezno, a radnici mogu dobiti manju plaću ovisno o tome koliko dugo traje. Poslodavci mogu tražiti obustavu nezakonitog štrajka i dobiti naknadu za bilo kakvu prouzročenu štetu, a sudovi imaju ovlasti donositi presude o tom pitanju.